Biografije

Henrietta Leavitt i promjenjive zvijezde (Cepheidi)

Henrietta Leavitt i promjenjive zvijezde (Cepheidi)

Henrietta Swan Leavitt bila je američka astronomka, poznata po svom istraživanju vrste zvijezda čija svjetlina varira s redovitim periodima, takozvanim "cefidovim varijablama".

Henrietta Swan Leavitt, kći ministra američkog Kongresa, rođena je u Lancasteru, Massachusetts, 4. srpnja 1868., a umrla u Cambridgeu 12. prosinca 1921. Studirao je na koledžu Oberlin i Radcliffeu gdje je i diplomirao 1892. Tada je otkrio astronomiju.

Nakon diplome pohađao je tečaj astronomije, iako svoje astronomsko znanje nije mogao primijeniti u praksi tek tri godine kasnije, kao posljedica bolesti koja ga je prisiljavala da ostane kod kuće cijelo to vrijeme.

Godine 1895. ušao je u Harvard opservatorij kao dobrovoljac, a sedam godina kasnije postao je dio njegovog osoblja, pod vodstvom Charlesa Pickeringa. Za to vrijeme imala je priliku izvoditi teoretske radove, ali postala je voditeljica Fotografskog odsjeka opservatorija, gdje je zajedno sa svojom skupinom proučavala slike zvijezda kako bi utvrdila njihove veličine.

Tokom svoje karijere Leavitt je otkrio više od 2400 promjenjivih zvijezda. Potom se posvetio proučavanju ovih promjenjivih zvijezda, što bi značilo njegov najveći doprinos astronomiji: odnos između razdoblja i svjetlosti Kefeida.

Cefidi su promjenjive zvijezde koje pokazuju pravilan ritam svjetline, potamnjenja i svjetline kada se promatraju u vremenskim razdobljima u rasponu od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Leavitt je primijetila da što je zvijezda svjetlija, to je duže trajalo pulsiranje. To znači da promatranjem jedne od tih zvijezda možete odrediti razdoblje pulsiranja i otkriti koliko je zvijezda sjajna.

Te zvijezde pulsiraju jer su područja vodika i ioniziranog helija blizu površine. Cefidi su svjetliji kada su blizu svoje minimalne veličine, a pošto su svi cefeidi približno na istoj temperaturi, njihova veličina određuje njihovu svjetlinu. Uz to su ove zvijezde toliko sjajne da se mogu vidjeti u vrlo dalekim galaksijama.

Nakon provjere, Leavittov zakon korišten je za mjerenje udaljenosti vrlo udaljenih objekata, poput galaksija. Da bi se to kalibriralo, bilo je potrebno na drugi način dobiti udaljenost na kojoj se nalazi obližnji Kefeid, iz koje se zaključuje njegova stvarna blistavost. Pomoću ove metode astronomi Shapley i Curtis izmjerili su udaljenost do galaksije M31, donijevši različite zaključke, jer se nisu složili u veličini Mliječnog puta niti je bila poznata razlika između novih i supernova u to vrijeme.

Henrietta Leavitt razvila je i uzorak fotografskih mjerenja koji je prihvatio Međunarodni odbor fotografskih veličina 1913. Da bi razvio ovaj obrazac mjerenja, Leavitt je koristio 299 ploča s 13 teleskopa i upotrijebio logaritamske jednadžbe da bi razvrstao zvijezde na 17 magnitude svjetline. Leavitt je cijeli svoj život nastavio redefinirati ovo djelo.

Zbog predrasuda vremena, Henrietta Swan Leavitt nije mogla razviti vlastite metode rada u astronomiji, pa nije imala priliku izvući maksimum iz svog intelekta. Tijekom svog rada otkrio je i četiri nove zvijezde te proučavao neke vrste binarnih zvijezda i asteroida.

Bio je član Phi Beta Kappa, Američkog udruženja Sveučilišta žena, Američkog društva astronomije i astrofizike, Udruženja za napredak znanosti i počasni član Udruženja promjenjivih zvijezda promatrača.

Henrietta Leavitt radila je u Harvard opservatoriju do svoje smrti 1921. zbog raka. Nažalost, Henrietta je preminula prije nego što je mogla zaključiti još jedan rad na skali mjerenja veličine zvijezda. Njegovi važni doprinosi u znanstvenom svijetu prepoznati su 1925. posthumno, kada ga je Švedska akademija za nominaciju imenovala za Nobelovu nagradu.

◄ PrethodnoSljedeće ►
Annie Jump Cannon i spektralne klase zvijezdaPedro Paulet Mostajo, pionir svemirskog doba